Jedan od onih velikana koji je zadužio čovečanstvo, čiji je um bio gladan znanja, čija istraživačka upornost i istrajnost zavređuju beskrajno divljenje a dela večno pamćenje – jeste upravo Johan Kepler, nemački matematičar, astronom i astrolog.

Pored Njutna i Galileja, on je bio najznačajniji naučnik sa početka renesanse. Bio je matematikus (astrolog) u službi Rudolfa II, cara svetog rimskog carstva, a u naučnom svetu najpoznatiji je po svojim (Keplerovim) "zakonima planetarnog kretanja".

 

Poreklo i naučni rad

Johan Kepler je rođen 27. decembra 1571. godine po starom kalendaru (6. januara 1572. po novom) u 14.37 LMT (14.06 GMT) u mestu Weil der Stadt u Nemačkoj nakon trudnoće od 224 dana, 9 časova i 53. minuta (u svojoj knjizi Interfaze Kolerstrom beleži da je sam Kepler dao to vreme rođenja. Knjiga Luis Roden Astro-podaci daje iste podatke, navodeći kao izvor Keplerovu knjigu Harmonici, knjiga IV).

Keplerov otac bio je plaćeni vojnik, koji je napustio porodicu kada je Kepleru bilo 17 godina, a majka domaćica, koja je pokušavala da pomaže obolelima lekovitim biljem. Osnovno obrazovanje stekao je u protestanskoj seminarskoj školi u provincijskom gradu Maulbronu. Njegova porodica je bila protestantske veroispovesti, čemu je Kepler ostao dosledan, iako mu je to više puta u životu stvorilo velike probleme i prinudne selidbe. Njegova porodica je bila siromašna, ali je zahvaljujući svom brilijantnom umu sebi pribavio stipendiju, tako da se 1589. godine preselio u Tübingen gde je nastavio obrazovanje za sveštenički poziv. Godine 1594. g. biva pozvan u Grac, u Austriju, da u srednjoj školi predaje matematiku i astronomiju, a nešto kasnije počeo je i da priprema astronomske i metereološke almanahe, odnosno horoskope. Već 1596. godine objaviće svoje delo Mysterium cosmographicum u kome brani Kopernikansko viđenje sveta.

Keplerova istraživanja

Kepler je svoj istraživački rad otpočeo pola veka nakon što je Nikola Kopernik objavio svoju Hipotezu o prividnom kretanju planeta (1543. god.) koja se kosila sa Ptolemejevim geocentričnim meodelom koji je bio na snazi preko 2000 godina. Najodvažnije svojstvo njegove hipoteze bilo je izmeštanje Zemlje iz centra vasione i stavljanje Sunca u taj centar, pri čemu je Zemlja bila samo jedna među planetama, koja se kreće savršenom kružnom orbitom. Iako je Nikola Kopernik ovom reformom znatno pojednostavio mehanizam kretanja nebeskih tela, nije se potpuno mogao osloboditi nekih osnovnih osobina geocentričnog mehanizma, posebno uniformnih i kružnih kretanja. Još od doba Pitagore (6 vek p.n.e.) krug je smatran savršenim, pri čemu su se planete kretale po kružnim orbitama i to nepromenjivim brzinama. Pomisao da bi one mogle ubrzavati ili usporavati na pojedinim delovima svoje putanje činila se krajnje nedoličnom i nepriličnom. Ovu ideju su prihvatili nadalje hrišćani, ali je ona bila potpuno prihvaćena i od strane Keplerovih savremenika – Tiha Brahea i Galileja – i kao takva je bila sastavni deo Keplerovog obrazovanja. Koliko je ova teorija bila van svake sumnje govori i podatak da čak i Nikola Kopernik koji je mogao da izmesti Zemlju iz središta Vasione, nije mogao poverovati da bi se planete mogle kretati bilo kojom drugom putanjom osim savršenim krugom. Kopernik je čak izjavio da "mozak staje pri pomisli na alternativnu mogućnost , budući da bi bilo nedostojno pretpostaviti tako nešto kada je u pitanju postanje ostvareno na najbolji mogući način". («Kosmos» od Karl Sagana)

Sve ovo je bitno naglasiti da bi se shvatila revolucionarnost Keplerovog otkrića čije je obrazovanje počivalo na ovoj teoriji, i koje su i njega samog nadahnule da preduzme traganje za skladom planetarnog kretanja. Upravo je zamisao da geometrijski red ukazuje na prisustvo inteligencije zauzimala središnje mesto u njegovom životu. Jednom je zapisao – Geometrija je postojala pre postanja. Ona je podjednako večna kao i Božiji um. Geometrija je Bogu poslužila kao model za postanje.

Međutim, postojala je osnovna i ključna razlika između pitagorejaca i Keplera. Pitagora je, za razliku od današnje nauke koja se služi eksperimentom i posmatranjem, podučavao da se zakoni prirode mogu izvesti čistim razmišljanjem. Kepler se, međutim, iako teoretičar, uzdao u rezultate osmatranja, a najtačnije rezultate posmatranja prividnog kretanja planeta imao je čovek po imenu Tiho Brahe. Pre ovog čuvenog astronoma postojale su tablice o položajima i kretanjima planeta (geocentrički posmatrano). No, podaci iz tih tablica pokazivali su znatna odstupanja od stvarnosti. Tiho Brahe je usavršio i astronomske instrumente, a i sama osmatranja. Bio je nenadmašan opservator, a na svojim instrumentima dostigao je tačnost od jedne lučne minute, što je 10 puta veća tačnost od do tada postojeće.

Keplerova saznanja

Nekoliko godina kasnije pod pritiskom progona Luteranaca, odlazi u Prag (1600. godina) i postaje asistent čuvenog danskog astronoma Tiha Brahea, koji je tada bio carski matematikus (astrolog) na dvoru kralja Rudolfa II. Ovu poziciju nasleđuje Kepler nakon Braheove smrti.

Kepler je iskoristio rezultate Braheovih posmatranja planeta, posebno Marsa. Iako još uvek bez teleskopa, Brahe je bio nenadmašan u osmatranju i merenju koja je obavljao punih dvadeset godina. Kepler je svoje zakone o kretanju planeta dobio na osnovu matematičke interpretacije preciznih posmatranja koje je izvršio Tiho Brahe.

Veliku ulogu je odigralo i to što je Brahe preporučio Kepleru da se pozabavi upravo Marsom, zato što je njegovo prirodno kretanje izgledalo najnepravilnije, u smislu da je najviše odstupalo od kružne orbite.

Čim je došao u posed podataka osmatranja kretanja Marsa, Kepler se latio posla da matematički objasni podatke pod pretpostavkom da se Zemlja i Mars kreću po kružnim orbitama oko Sunca. Iako je uporno pokušavao da dokaže da se planete kreću kružno, nakon tri godine došao je do zaključka da je njegova očaranost krugom bila puka samoobmana, te konačno zaključuje da je vasiona uređena u skladim razmerama, ali da taj «sklad» mora da bude u skladu sa samim iskustvom. Tek nakon dugogodišnjeg rada Kepler je ustanovio da se Mars kreće oko Sunca ne kružnom vec eliptičnom putanjom.

Razlika izmedu kružne i stvarne orbite zahtevala je od Keplera da odbaci teoriju staru 2000 godina. Kopernik je trideset godina odlagao objavljivanje svog dela, plašići se posledica po ljudski razum usled izmeštanja Zemlje iz središta sveta i dajući joj status samo jedne od planeta. Kepler je pak još korenitije preoblikovao postojeću stvarnost pokazavši da je koncept nebeskog kretanja, koji se održavao još od Pitagore, duboko pogrešan. Sam Kepler piše prijatelju: «Ova ovalna figura, spreman sam da priznam, prestrašila me je. Išla je protiv one dogme o kružnom kretanju, koje su se astronomi pridržavali još od prvih početaka naše nauke. Ko sam bio ja, pa da razmišljam o preinačavanju sveta?” (u pismu Dejvidu Fabricijusu,1605. godine).

Iako je korenito preoblikovao našu stvarnost i kako kaže Karl Segan «zapalio fitilj naučne revolucije», sam Kepler je zapisao:

Ovo su divna i čudna vremena u kojima živimo, jer su takve transformacije učinjene u našem viđenju prirode stvari. Ipak se čvrsto moramo držati onoga, da se samo naš vidokrug širi i menja, a ne sama stvar. (u pismu profesoru Đ. A. Madiniju u Bolonji, Prag, septembar, 1610.godine).

Keplerovi zakoni

  • I Keplerov zakonPlanete se kreću po elipsastim putanjama u čijoj se jednoj žižnoj tački nalazi Sunce.
  • II Keplerov zakon: Linije koje povezuju planete i Sunce (poteg ili radijus-vektor) prelaze u jednakim vremenskim intervalima podjednake delove površine, što znači da se planeta kreće brže u blizini Sunca, nego kada je od njega udaljena.
  • III Keplerov zakonKvadrati vremena obilaženja planeta oko Sunca srazmerni su kubovima njihovih prosečnih udaljenosti od Sunca.

Treba napomenuti da je upravo čuveni naučnik Isak Njutn primenivši treći Keplerov zakon, matematickim putem odgonetnuo prirodu gravitacione sile. Iako u svom remek delu Principia nije ukazao na ovaj dug Kepleru, u pismu Edmundu Haleju 1686. godine piše sledeće: "Priznajem da sam to izveo iz Keplerove teoreme pre dvadesetak godina." (Kosmos).

Godine 1619. on objavljuje Harmonices Mundi, u kome opisuje svoj treći zakon.

Uprkos teškoćama koje su ga pratile ceo život, a posebno poslednje decenije – godine 1621 objavljuje Epitome Astronomiae, svoj najuticajniji rad i diskusiju o heliocentričnoj astronomiji.

Svoje planetarne tablice, koje je još davno započeo Tiho Brahe, dovršio je posle dvadesetogodišnjeg rada. Ove planetarne tablice su objavljene kao Rudolfove tablice u Ulmu 1627. godine.

Kepler je umro u Regensburgu 1630. Tačno osam dana nakon otkrića svog 3. zakona, incidentom u Pragu je započeo tridesetogodišnji rat. U pustošenjima ovog tridesetogodišnjeg rata nestao je i Keplerov grob. Iako je originalni epitaf nestao, Karl Segan kaže – "Kada bi mu se sad podigao spomenik, na njemu bi moglo da stoji ispisano, u spomen na Keplerovu naučnu hrabrost: Više je voleo i najmrskiju istinu od najdražeg privida." (Kosmos)
 

Koliku ulogu je astrologija imala na Keplerov naučni rad, jasno govori i tekst našeg matematičara Stanimira Fempla:
 

"Čisti matematičar je rukovođen osećanjem za simetriju, jednostavnost i uopštenost. Posmatrajući te zakone, on bi sebi odmah postavio nekoliko pitanja. Zašto Sunce nije u centru simetrije elipse već u njenoj žiži? Da li je Kepler prvo tražio samo odnose vremena obilaženja sa velikim osama, ili je uzimao i kvadrate velikih osa, ili kubove i jednih i drugih, ili neke druge stepene? Mogućnosti ima beskrajno, a bilo je obilje brojeva pa nije čudo što je Kepler utrošio za rešavanje toliko godina napornog rada. S druge strane, Kepler je svoje zakone izveo služeći se vrlo elementarnom matematičkom aparaturom; nije koristio čak ni logaritme. Čoveku se nameće pitanje: pa šta je onda stimulisalo Keplera da ovako uporno traga za pomenutim zakonima? Odgovor na ovo pitanje, makako čudno to nama izgledalo, je sledeći: Kepler je verovao u astrologiju.!"

(Keplerove ideje vodilje, Stanimir Fempl, Dijalektika, Beograd, 1971.)

 

RADOVI/OBJAVLJENE KNJIGE:

  • Mysterium cosmographicum (The Cosmic Mystery) (1596)
  • The more certain foundations of astrology (Izvesnije osnove astrologije)(1602)
  • Astronomiae Pars Optica (The Optical Part of Astronomy) (1604)
  • De Stella nova in pede Serpentarii (On the New Star in Ophiuchus's Foot) (1604Astronomia nova (New Astronomy) (1609)
  • Dioptrice (Dioptre) (1611)
  • Epitome astronomiae Copernicanae (published in three parts from 1618-1621)
  • Harmonicse Mundi (Harmony of the Worlds) (1619)
  • Tabulae Rudolphinae (1627)
  • Somnium (The Dream) (1634) – smatra se prvom pretečom naučne fantastike, koja je objavljena tek nakon njegove smrti. U ovoj priči junak putuje u snu na Mesec. Kepler je ovde prilično tačno opisao površinu Meseca, kao i prašinu i stene.

Pored ovih svojih najpoznatijih radova, Kepler je objavio i veći broj manjih radova o različitim temama.


 

Kepler i astrologija

Kepler je bio metafizički nastrojen astrolog koji je još bio matematički genije i bavio se konkretnom naukom. Kepler je u astrologiju uveo nove stvari i reformisao postojeće. Gotovo nema astrološke teme koju nije obradio i dao svoje mišljenje, a može se slobodno reći da su njegova shvatanja i novine koje je uneo revolucionisale astrologiju. Njegove ideje izgledaju radikalne i za standarde glavnih astroloških struja danas. Uranska astrologija dvadesetog veka izgradila je čitav sistem zasnovan na mnogim od njegovih ideja. Bio je bez sumnje jedan od velikana astrologije.

Kepler se kao astrolog proslavio još na samom početku svojim prekognitivnim radovima objavljenim u “Prekognostikumu” (1595. godina). Deo njegovih dužnosti kao oblasnog matematičara za Grac bila je i sastavljanje prognoza. U Prekognostikumu za 1595. godinu je predskazao da će zima u 1595. godini biti veoma oštra, kao i da će Turci napasti, a to se i desilo – što ga je proslavilo kao astrologa još od samog početka. Tokom života imao je veliki broj tačnih prognoza. Napravio je prognoze za period od 1595. do 1606. godine i od 1617. do 1624. godine. Kao dvorski matematikus (astrolog), dao je caru Rudolfu II tumačenje horoskopa imeratora Augustusa i Muhameda.

Kepler je napisao oko 80 drugih eseja i studija o astrologiji i astronomiji, a sačuvano je najmanje 800 horoskopa koje je izradio za ugledne ličnosti, bogate naručioce, kao i za svoje najbliže.

Glavno polje istraživanja u astrologiji: Aspekti

Kepler se, bez sumnje, najviše bavio aspektima u astrologiji. Uveo je u astrološku praksu tri minorna aspekata – kvintil (72°), bi-kvintil (144°) seskvi-kvadrat (135°). Kepler je shvatio da su moguće još mnoge druge kombinacije, ali ih je odbacio, smatrajući da se trebamo ograničiti na ova tri dodatna aspekta a ne nastaviti sa izvodenjem aspekata do u nedogled "čime bi se stvorila konfuzija u praktičnoj primeni..."

Keplerovi novi aspekti su bili zasnovani na teoriji harmonije, a imali su potvrdu u empirijskim osmatranjima astroloških efekata. Iz njegove dugotrajne studije o vremenskim uslovima i njihovoj povezanosti sa planetarnim uglovima i iz detaljne analize njegove kolekcije od 800 horoskopa, Kepler je zaključio da kada planete formiraju određene uglove dolazi do rezonance – i u duši novorodenčeta, kao i u duši Zemlje (zanimljivo je da nešto slično danas govori i Dr astrofizike Pirsi Sejmur, član britanskog Kraljevskog astronomskog društva, profesor astronomije na Politehničkom institutu u Plimutu i direktor planetarijuma u Plimutu u svoj knjizi «Astrologija dokaz naučnosti»). Kepler je verovao da je Zemlja kao celina ustvari jedan živi entitet koji ima sopstvenu dušu.
Suštinski, on je bio uveren da su aspekti najznačajniji faktori u astrologiji. Na nekoliko mesta on to i jasno potvrđuje:

"Iskustvo, više nego bilo šta drugo, daje kredibilitet delotvornisti aspekata. To je toliko jasno da može biti demantovano samo od strane onih koji ih lično nisu isprobali".

(Iz pisma Herwartu i Feseliusu; nepoznat datum)
 

"Suština mog stanovišta o astrologiji može se jednostavno izraziti stavom da nebo čini nešto u ljudima i da čovek to jasno može da vidi, ali šta ono tačno čini – to ostaje tajna. Ja verujem da su ti aspekti, to jest da su konfiguracije koje planete međusobno oformljuju od posebnog značaja u životima ljudi".

(Iz knjige "Kepler"od Džona Banvila)

Međutim, Kepler smatra da nepostoje dobri i loši aspekti, kao što ni zvezde, odnosno planete, ne determinišu pojedinca u potpunosti. Zvezde ne prisiljavaju, one ne dejstvuju po sopstvenoj volji, one ne određuju sudbinu pojedinca, ali duši utiskuju određeni karakter. Pojedinac na samom početku svog života prima karakter i šemu svih konstelacija na nebu i oblika zrakova koji se kreću ka Zemlji, koje zadržava do groba.

Astrometeorološke prognoze

Kepler je verovao da je zemljina atmosfera prijemčiva na planetarne uticaje, odnosno da bi, naprimer, konjunkcija Saturna i Sunca mogla izazvati hladno vreme. Kao što planetarni aspekti pogađaju ljudska bića jer njihova duša može da oseti taj geometrijski odnos, isto tako Kepler je spekulisao da i Zemlja ima dušu koja je pod uticajem ovih aspekata, što kod nje dovodi do vremenskih promena.

Iz njegove dugotrajne studije o vremenskim uslovima i njihovoj povezanosti sa planetarnim konfiguracijama, Kepler je zaključio da se formira izvesna rezonanca kada planete obrazuju određene aspekte sa onima koji su slični u onima koji postoje na nekoj teritoriji, kao i u duši osobe koja je je rođena pod tim konfiguracijama.

Od 1593, Kepler je počeo da beleži svakodnevne vremenske prilike u Gracu, sa nadom da će pojasniti uticaj zvezda na vreme. Efemeride II (drugi deo), za 1621. i 1629. sadrže i Keplerovu dnevnu vremensku observaciju za period od 1617. do 1620. Njegov kalendar između 1617 i 1624 ukljućuje i vremensku prognozu.

Kepler o astrologiji u svojim knjigama

Nebesa ne čine ništa bez posredništva, jer vitalna sila duše zadržava svoju suverenost dok svoja dela dovodi u sklad s nebeskim harmonijama pod tim takozvanim "uticajem" nebesa. Nažalost, termin "uticaj" zaslepeo je filozofe do te mere da ce radije ulaziti u luda buncanja s neobrazovanim masama, nego da razmišljaju naučno kao ja.

(Johan Kepler, Harmonija sveta, 1619. godine)

 

"Gospodin Fon Taksus pisao mi je sa zahtevom da analiziram natal Valenštajna što je opširnije i detaljnije moguće. Dalje, nakon što rektifikujem horoskop, trebalo bi da ga opišem još opširnije. Obavljajući taj zadatak, ograničio sam opseg mundanih detalja. Naravno, astrolozima ne manjkaju tehnike za zadovoljenje radoznalosti ljudi. Ali, ja sam takva 'pravila'
filozofski testirao i uopšte mi nisu koristila. Zar bi, uprkos tome, trebalo da dopustim da me iskoriste kao komedijaša, glumca, neku vrstu komercijalnog zabavljača? Postoji mnogo mladih astrologa koji tome naginju i veruju takvim igrama. Svako ko želi da bude prevaren širom otvorenih očiju, neka koristi njihove napore i zabavu. Filozofija, a samim tim i istinska astrologija, jeste svedočanstvo Božijih dela, i stoga je sveta. Ona nikako ne predstavlja frivolnu stvar. A ja ne želim da učinim ništa da je obeščastim."

(Johan Kepler, Preradena analiza Valenštajnovog horoskopa, januar 1625.)

 

Ljudske duše u trenutku nebeskih aspekata primaju poseban podstrek za izvršavanje svojih poslova i zadataka kojima su u to doba okupirani. Ono što je štap za teranje volu, mamuza ili uzda za konja, doboš i truba za vojnika, vatreni govor za slušaoca, melodija flaute, gajdi ili violine za farmere – to su za ljude sve nebeske konfiguracije prikladnih planeta... One podstiču ljude, ali nisu sposobne garantovati rezultat.

(Johan Kepler, Harmonija sveta, 1619. godine)

 

Verujem da se u trenutku rođenja dece, a naročito prvog deteta, planete, kao i Ascendent i MC obično nalaze na istim zodijačkim stepenskim područjima, ili u kvadratu ili opoziciji prema tim područjima, kao u trenutku rođenja oca ili [naročito] majke. Takođe verujem da se dešavaju isti ili slični aspekti... Ja sam rođen kada je Mesecu nedostajalo četrdeset stepeni do opozicije sa Suncem. U slučaju mog prvorođenčeta, Mesecu je nedostojao isti broj stepeni do konjunkcije sa Suncem. Kod drugog deteta, Mesec je prošao opoziciju sa Suncem za isti broj stepeni. Kod četvrtog deteta, Mesec je bio 38 stepeni udaljen od opozicije sa Suncem. Kod trećeg deteta slučaj nije bio mnogo drugačiji, jer je Mesec bio u separaciji od Sunca za 40 stepeni, plus jedan dan lunarnog kretanja: rođenje se očekivalo prethodnog dana.

(Johan Kepler, Harmonija sveta, 1619. godine)

 

Kada se život ljudskog bića prvi put upali, kada ima sopstveni život i više ne može ostati u materici – tada ono poprima karakter i utisak svih nebeskih konfiguracija (ili prizore zrakova koji se ukrštaju na Zemlji) i zadržava ih do groba.

(Johan Kepler, Intervencija treće strane, 1610. godine)

 

Priroda ljudskog bića na početku života ne prima samo trenutne prizore neba, već i njegovo kretanje, onako kako ono izgleda odavde sa zemlje, za nekoliko dana koji slede; i iz tog kretanja izvlači načine na koje će ispoljiti ovaj ili onaj humor; i vreme kada ce se ta priroda, vrlo tačno, razviti, kao što je se to određuje direkcijama na osnovu prvih nekoliko dana života.

(Johan Kepler, Intervencija treće strane, 1610. godine)

 

Ljudi rođeni u doba kada postoji mnogo planetarnih aspekata, obično postaju vredni i nemirni – mogu se od detinjstva navići da stiču bogatstvo, ili su rođeni ili predodredeni da budu aktivni u javnom životu, ili da se posvete učenju... Natalni horoskop je čudesna stvar.

(Johan Kepler, Harmonija sveta, 1619. godine)

 


Sve prirodne kvalitete pet planeta, kao i nekih istaknutijih fiksnih zvezda... ljudski um može shvatiti, mada ne savršeno, i može ih integrisati u neku vrstu nauke ili znanja koje se može koristiti za prognoziranje budućih događaja, jednako dobro i jednako potpuno kao što se to može uraditi u medicini s različitim i raznovrsnim biljkama.

(Johan Kepler, Intervencija treće strane, 1610. godine)

 

U samim nebeskim telima nema ničeg do svetlosti, boje i kvaliteta koji su indikovani bojama, toplotom, vlažnošću i, konačno [ovde na zemlji, kroz kombinaciju svetlosnih zrakova], geometrijom ili harmonijom. Sve su to dobre stvari, a takav je i karakter onoga što se utiskuje u prirodu novorođenog ljudskog bića; takođe je takvo, dobro i božijom voljom uređeno, zato što je sve što je Bog stvorio dobro. Ali, pošto je ljudska priroda takva kakva jeste, i zbog toga što ljudski um to i kvalitet ili harmoniju zloupotrebljava – nije krivo nebo, niti svetlosni zraci, niti njihova harmonija, niti njihov karakter – već je zla volja ta koja dozvoljava da bude podstaknuta početnim grehom, i to je ono što ne valja.

(Johan Kepler, Intervencija treće strane, 1610. godine)

 

Izgleda da postoje tri stvari na kojima je ljudska sudbina, u onoj meri u kojoj je prirodna, zasnovana: na duši, telesnoj strukturi i andelu čuvaru. Niko ne sumnja u postojanje prvog; drugo je donekle skriveno i nije opšte poznato; o trećem mogu samo da nagađam... Za andele čuvare Sveti tekst pruža svedočanstvo (Jovan 33, Mateja 18, Luka 15) da neki od njih bivaju određeni kao čuvari pojedinačnih ljudskih bića i da imaju zadatak da savetuju svoje štićenike, i da posreduju za njih pred sudom Božanskog Proviđenja.

(Johan Kepler, Harmonija sveta, 1619. godine)

Keplerovo tumačenje sopstvenog horoskopa

(Odlomak iz Keplerovog autobiografskog eseja napisanog na latinskom jeziku 1597. godine, kada je imao dvadest i pet godina, a koji nije imao nameru objaviti.)

"...Merkur u sedmoj kući znači brzinu i lenjost, jer je brz. Sunce u sekstilu sa Saturnom otkriva minucioznost i izdržljivost. Sledeće dve karakteristike su suprotstavljene u ljudskom biću: stalno kajanje zbog izgubljenog vremena i stalno gubljenje vremena, zbog čega osoba samo sebe može da krivi. Merkur uzrokuje odanost šali i igri, koje rezultiraju radovanju plitkim stvarima. Jer, kao dečak, strastveno sam se odavao igri. Kao mladića, um su mi radovale druge stvari, pa sam se posvetio drugim stvarima; stoga je pitanje šta to ljudskom biću donosi zadovoljstvo. Međutim, pošto me je škrtost uplašila igre, često sam se igrao sam. Ovde treba napomenuti da škrtost nije za cilj imala sticanje bogatstva, već je pre bila zasnovana na strahu od siromaštva – mada, možda, sva posesivnost potiče od pogrešno primenjene anksioznosti... Čežnja za novcem zarobljava mnoge. Ja sam uzimao u obzir korisnost i časnost. Možda je mnogo toga ukorenjeno u sramoti siromaštva. Iznad svega, nisam arogantan i prezriv prema javnom mišljenju, mada moj govor, naravno, naginje rigoroznosti.

Kada, na primer, Saturn aspektuje Merkura, on (Merkur) postaje hladan, pa je um otupljen; kada Jupiter aspektuje Merkura, on ga čini vlažnim i toplim. U prvom slučaju, sve je usmereno na čežnju za dobitima, u drugom slučaju, na želju za slavom i čašću. Kada Mars dode u moj opseg gledanja, on plaši. On uzrokuje kolaps uma i uvlači ga u bes, igru, nestalnost, pričanje priča, ratove, preterivanja, ludu hrabrost, prezaposlenost – sve ono što je svojstveno smrtnom čoveku. On (Mars) navodi na sukobe, borbe, neodobravanje bilo kakvog reda, kritikovanje običaja. Sve čega se latim u svojim studijama biva upadljivo. Uzbudenost u razgovorima, razmirice, prezir, izazivanje svih nemoralnih navika nekih ljudi...”



 

Istorija Keplerovih rukopisa

Keplerovo naučno nasleđe predstavlja jedno od najboljih kolekcija te vrste danas u svetu. Ono je sakupljeno u 23 toma u kojima je sadržan njegov naučni rad, prepiske sa naučnicima svog vremena, nekoliko papira od Tiho Brahea, astronomski proračuni i, što je verovatno najinteresantnije za astrologe – oko 1.000 horoskopa koje je Kepler ručno izradio!

Ova kolekcija Keplerovih rukopisa kupljena je od strane Ruske Akademije Nauka 1773. godine. Naime, 1772. godine objavljena je prodaja Keplerovih rukopisa u Hettingen časopisu. Vlasnik ovih rukopisa bio je trgovac koji je odlučio da ih proda i ponudio ih je raznim Univerzitetima, Akademijama i naučnim udruženjima Evrope. Niko od njih nije izrazio dovoljno interesovanje da kupi ove rukopise.
Ruska carica Katarina Velika saznala je za njih i tražila je od Ruske Akademije Nauka da pripremi pregled ovih rukopisa. Odgovor je došao od Leonarda Eulera, poznatog naučnika i Ruskog akademika, koji je napisao da će rukopisi “biti vredan ornament bilo koje javne biblioteke, ali da je njihova cena nerazumno visoka, te je teško očekivati da će se troškovi moći pokriti od prihoda i objavljivanja rukopisa.
Ipak, carica Katarina je donela odluku i naredila da se ova kolekcija kupi, pa je 15.10.1773, direktor Ruske Akademije, grof Orlov, obavestio skup akademika da je kolekcija kupljena i preneta u Akademiju.
Keplerova arhiva je tako čuvana u biblioteci astronomske opservatorije “Pulkovo” u Sankt Petersburgu. To je tada bila jedna od vodećih naučnih i astronomskih organizacija u svetu. Rukopisi su sakupljeni u 23 toma i pažljivo opisani od strane Ruskog astronoma i bibliotekara ove opservatorije – Petra Jašnova (1874. – 1940.). Godine 1937, mnogi astronomi opservatorije “Pulkovo”, a među njima i Petar Jašnov, bili su žrtva represija Staljinovog režima. Sovjetski akademici odlučili su da premeste najvrednije kolekcije iz biblioteke “Pulkovo” u Lenjingradsku granu arhiva Sovjetske Akademije Nauka, pa je i Keplerova arviva, među ostalima, držana tamo sve do naših dana.

Horoskopi koje je Kepler lično izradio su sakupljeni u dva toma i to jednom sa od 50 strana, i drugom koji sadrži oko 20 strana. Možemo videti horoskope Evropskih kraljeva, naučnika, filozofa, izuzetnih i običnih ljudi, Keplerove porodice, pa čak i ličnosti iz hrišćanske ere – kao što je horoskop Marije Magdalene. Kepler je bio veoma zainteresovan za hronologiju Evropske istorije i da bi odredio tačan datum rođenja Isusa Hrista, istraživao je horoskop Marije Magdalene upravo sa tom svrhom.

Kepler Institut je od Ruske Akademije Nauka preko Karine Dilenjan - predsednice Ruske Unije Profesionalnih Astrologa - kupio originalnu fotografiju Keplerovog proračuna horoskopa Marije Magdalene i ta fotografija nalazi se danas na Kepler Institutu.